Projektni rad započinje dječjim pitanjem, interesom ili igrom koja se iz dana u dan razvija. Teme poput zanimanja i putovanja Europom djeci su bliske, a istodobno otvaraju mnogo prostora za razgovor, istraživanje, kretanje, stvaranje i suradnju. Upravo u tome autorice, oslanjajući se na više od dvadeset godina profesionalnog iskustva, prepoznaju najveću vrijednost projektnog učenja.

Projekt kao zajedničko istraživanje

Djeca ne uče odvojeno govor, matematiku, kretanje ili odnose s drugima. Dok grade zračnu luku od kutija, izrađuju natpise, dogovaraju uloge i biraju odredište, ona istodobno govore, broje, uspoređuju, planiraju, rješavaju probleme i surađuju. Projektni rad upravo zato odgovara prirodnom načinu dječjeg učenja. Tema se ne obrađuje nizom unaprijed zadanih aktivnosti, nego se razvija prema dječjim pitanjima i idejama. Odgojitelj promatra, sluša, bilježi, nudi materijale i pomaže djeci pronaći načine na koje mogu provjeriti svoje pretpostavke (Miljak, 1999; Clark, 2008).

Jedna tema – više razvojnih područja

U kvalitetnom projektu razvojna se područja prirodno povezuju. Razgovor i postavljanje pitanja potiču govor i ranu pismenost. Mjerenje karte, brojanje putnika ili razvrstavanje alata razvijaju spoznajno i matematičko mišljenje. Gradnja, rezanje, lijepljenje, ples i simbolička igra pridonose tjelesnom i psihomotornom razvoju. Dogovaranje uloga, čekanje, pomaganje i prihvaćanje drukčije ideje jačaju socioemocionalne vještine, dok crtanje, glazba, dramatizacija i modeliranje otvaraju prostor kreativnosti.
Važno je da projekt ostane uključiv. Ne mora svako dijete sudjelovati na isti način: jedno će rado razgovarati, drugo graditi, treće crtati, a četvrto će skupinu povezati svojom igrom. Uloga odgojitelja nije voditi svu djecu prema jednakom rezultatu, nego prepoznati njihove različite mogućnosti i omogućiti im da svatko doprinese zajedničkom istraživanju.

Zanimanja i putovanje Europom

Projekt "Zanimanja" može započeti pitanjem o tome gdje rade roditelji, zašto vatrogasac nosi posebnu odjeću ili kako liječnik zna što pacijentu treba. Djeca mogu razgovarati s ljudima različitih zanimanja, pripremati pitanja, upoznati sigurne predmete i alate te nova iskustva unositi u igru. Tako nastaju ordinacija, radionica, gradilište, pošta ili redakcija, ali njihov izgled i sadržaj ne određuje odrasla osoba unaprijed. Djeca stvaraju ono što im je u igri potrebno, pregovaraju i mijenjaju prostor prema novim spoznajama.
U projektu "Putovanje Europom" karta i globus postaju poticaji za dječja pitanja. Djeca istražuju kamo su putovala, kako se ljudi sporazumijevaju, kojim se prijevoznim sredstvima može stići do pojedinoga grada i po čemu su različite zemlje zanimljive. Mogu ucrtavati rute, uspoređivati udaljenosti, izrađivati putovnice, karte i prtljagu, slušati glazbu, upoznavati riječi drugih jezika i istraživati običaje. Cilj nije zapamtiti što više zastava i glavnih gradova, nego razvijati znatiželju, poštovanje različitosti i otvorenost prema drugima (Grobenski, 2015; Rački Zimolo i Brajković, 2015).

Zajedničko iskustvo autorica

Članak je nastao iz zajedničkog promišljanja Željke Herlić i Mirjane Božić, koje projektni pristup razvijaju tijekom više od dvadeset godina rada s djecom rane i predškolske dobi. Njihova su se iskustva povezala u projektima i stručnim prikazima koji su obuhvatili dječja prava, demokratsko odlučivanje, zanimanja, putovanja, jezik, kulturu i zajedništvo. Zajednički stručni prikaz "All about London – projektno učenje kroz jezik, kulturu i zajedništvo" pokazao je kako jedna djeci privlačna tema može istodobno poticati komunikaciju, suradnju, stvaralaštvo i upoznavanje različitosti.

Dobrobiti koje ostaju

Vrijednost projektnog rada ne mjeri se brojem izrađenih plakata ni količinom prikupljenih podataka. Ona se vidi u dječjoj uključenosti, bogatstvu pitanja, razvoju igre i odnosima koji nastaju tijekom rada. Dijete stječe iskustvo da njegova ideja ima vrijednost, da se odgovor može potražiti na više načina i da do rješenja može doći zajedno s drugima.
Dobrobiti zato ostaju vidljive i nakon završetka pojedinog projekta: u većoj samostalnosti, ustrajnosti, spremnosti na dogovor, povezivanju ideja i hrabrosti da se postavi novo pitanje. Dokumentiranje dječjih izjava, crteža, fotografija i zajedničkih konstrukcija pomaže djeci, odgojiteljima i roditeljima da vide kako se početna igra razvila u složeno učenje.
Projektni rad u Dječjem vrtiću Bambi Sunja
Iskustva i zajednička promišljanja autorica poticaj su i za daljnji razvoj projektne kulture u Dječjem vrtiću Bambi Sunja. Cilj je ravnateljice dječjeg vrtića Bambi Sunja, Mirjane Božić, zajedno sa svojim sustručnjacima i nadalje njegovati projekte koji polaze od dječjih interesa, povezuju sva razvojna područja te u istraživanje uključuju roditelje i lokalnu zajednicu. Tako projektni rad postaje dio svakodnevne kulture vrtića koji uči.

Poruka roditeljima: Kada dijete kod kuće nastavi pitati, graditi, crtati kartu, glumiti zanimanje ili tražiti novu riječ na drugom jeziku, projekt je postao dio njegova stvarnog života.

Autorice:

Željka Herlić, odgojiteljica, Dječji vrtić Velika Gorica

Mirjana Božić, mag. praesc. educ., ravnateljica Dječjeg vrtića Bambi Sunja

Literatura i izvori
Clark, A.-M. (2008). Kako projekt uvesti u praksu. Dijete, vrtić, obitelj, 14(53), 2–8. Hrčak
Grobenski, L. (2015). Na put oko svijeta. Dijete, vrtić, obitelj, 20(77/78), 4–7. Hrčak
Miljak, A. (1999). Rad na projektima. Dijete, vrtić, obitelj, 5(18–19), 19–20. Hrčak
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (2015). Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. MZOM
Rački Zimolo, D. i Brajković, I. (2015). Kako djeca uče o Europskoj uniji. Dijete, vrtić, obitelj, 20(77/78), 8–9. Hrčak
Ogranak Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora Bjelovar (2026). Projekti u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. OHPKZ Bjelovar